M77 i NGC1055

Dve sasvim obične galaksije u sazvežđu Kita (Cetus) vidite ovde. Ni po čemu nisu interesantne osim što ih do sad nisam nikad snimio, pa bi bilo lepo da to sad učinim.
Magla u ravnici, mraz i smanjena transparencija su učinile da se dobar deo tamnijih detalja naprosto sakrije iza fona neba. Takođe i praćenje na jugu oko ekliptike funkcioniše dosta loše pa je dosta frejmova odbačeno. Ostalo je 42 od po pola minuta i to je bilo dovoljno; snimao sam eosom 40d za promenu da ujedno vidim i razliku u odnosu na dosadašnju tovarnu mazgu - 20d.

Razlika je prvo u manjem šumu. To što 40d ima 4x više nijansi po kanalu nije baš lako vidljivo na prvi pogled, ali verovatno da ima uticaja nakon jedno desetak uzastopnih primena opcije curves u PS-u, odnosno u dinamičkom rastezanju fotke. Takođe, razlika je u tome što sam negde zabrljao (a možda je i Iris zabrljao) pa dark-frejm nije oduzeo hot-piksele; moralo je to posle da se rešava ručno. Totalno mi je nejasna ova situacija.

M77 and NGC1055

Dole su obeležene galaksije koje se vide na snimku; najinteresantnija je minijaturna NGC1072 (sasvim levo) koja ima prečnik 1 x 0.5 uglovnih minuta i magnitudu 13.5. Herschell je svojevremeno napisao da se unutar nje vidi nekoliko jako slabih zvezdica; mora da je u pitanju superpozicija - ovde se vide dve zvezdice. Zadivljujući rezultat za vizuelno osmatranje!

Najsjanija zvezda desno je plavi gigant Delta Ceti. U pitanju je promenljiva koja pulsira u periodu od 4h; nalazi se nekih 600 svetlosnih godina od Sunčevog sistema i pre nekih 8 miliona godina je prošla najbliže nama. Tad je bila 30% bliža nego što je sad slučaj.

M77 and NGC1055

Gornja galaksija (NGC1055) je poprečno projektovan sistem; oko njenog ekvatora se vidi dosta prašine. Imajući u vidu njen oblik, prečnik (nešto preko 100 hiljada svetlosnih godina) i nagnutost (oko 80 stepeni) u odnosu na nas, možemo da zaključimo da verovatno ovako nekako izgleda i naša galaksija gledano iz njene okoline. Takođe, ovaj objekt je prilično sjajan u IC i radio spektru pa se zaključuje da je to usled izuzetno visoke zvezdane produktivnosti.
Inače ove dve galaksije, NGC1055 i M77 su gravitaciono vezane i rotiraju oko zajedničkog centra mase.

O najvećoj galaksiji u kadru (M77) je poznato da spada u Sejfertov tip galaksija. U pitanju su aktivna galaktička jezgra; tačnije centralne crne rupe vredno rade i gutaju okolni materijal. Pritom se na polovima ovih brzorotirajućih štetočina javljaju tanki mlazevi izbačenog materijala, i to uglavnom u radio i X spektru ali i u vizuelnom. U tome je caka: Sejfertove galaksije se prepoznaju po izuzetno sjajnim jezgrima i po pravilu su postavljene u odnosu na nas poprečno, odnosno kroz pol gledamo direktno u jezgro.
Inače, Sejfertove galaksije su najmirniji i najpitomiji primerci iz svoje vrste; na drugom kraju evolutivnog lanca su kvazari kao divovske termonuklearne emisije energije koju vidimo bez problema i na distanci od više milijardi svetlosnih godina. Zapravo, kvazari su najudaljeniji objekti koje danas možemo identifikovati.
Za M77 se takođe zna da je spiralna galaksija, nešto što je tek polovinom XIX veka otkrio lord Rosse. Pre njega je Herschell predpostavljao da je reč o zvezdanom jatu, ali je tvrdio da je potreban veći teleskop. A pre njega je otkrivač ovog čuda, Messier, prvi lansirao hipotezu o jatu dok je Mechain detektovao nebulu.

Danas ako posmatrate ovu galaksiju bićete razočarani, ni traga od nekakvog spektakla imajući u vidu da je ovo jedna od nasjajnijih predstavnika Sejfertove grupe. Do 150mm teleskopske aperture vidi se samo sjajno jezgro pod uslovom da imate iole nezagađeno nebo. Već od 200 do 300mm vidi se i spoljni halo a i detalji u spirali oko jezgra, dok teleskopi veći od 300mm prikazuju i tamne trake unutar spirale, a na većim uvećanjima i stelarni nukleus. Ovo zadnje umnogome podseća na detalje koje vidite na slici, ali tu treba uzeti u obzir da sam imao jako loše nebo pa se spoljni halo uopšte ne vidi.

Isečak u originalnoj rezoluciji:

M77


Коментари