PAR GALAKSIJA IZ OKOLINE RTNJA

Naslov sve govori: izuzetna transparencija i noć bez mesečine šteta je da se potroše bez snimanja. Već duže vreme planiram da uhvatim dve najveće galaksije koje se mogu videti dvogledom, a ponekad i golim okom sa boljih lokacija. U pitanju su M31 i M33, članice naše Lokalne galaktičke grupe - i to dve najveće članice (ne računajući našu matičnu galaksiju). Ostalih tridesetak dosad sistematizovanih članica Lokalne grupe su patuljasti sateliti naše ili ove dve galaksije.

Nema potrebe detaljisati oko M31, tj Andromedine galaksije pošto to i vrapci znaju. Par stvari iz istorije: persijski astronom Al Sufi je prvi skrenuo pažnju na mutni oblačak u sazvežđu Andromede; objekt je bio poznat i pre toga ali tretiran kao potpuno nebitan. Uostalom, mutnih mrljica ima svuda na nebu, zašto bi ovaj bio poseban.
Simon Marius je prvi teleskopom pogledao u pravcu ove magline; Messier je samo pribeležio njegovo "otkriće" kao M31. Hershell je primetio crvenkasti sjaj jezgra galaksije a Huggins se čudio kontinualnom spektru ove magline. Treba reći da se u drugoj polovini XIX veka smatralo da je Amdromedina maglina unutar naše galaksije i da predstavlja verovatno Sunčev sistem u nastanku.
Početkom XX veka Heber Curtis je otkrio desetak novih u M31 u arhiviranim fotografijama, a Hubble se bavio cefeidama i tako odredio današnju vrednost distance: 2-2.5 miliona svetlosnih godina od nas. Sve u svemu, popriličan doprinos astronomiji je dalo istraživanje ovog objekta; inače najdaljeg svemirskog objekta vidljivog golim ljudskim okom.

Druga galaksija iz sazvežđa Trougla, M33 je neuporedivo neuglednija. Manjeg sjaja i kontrasta, postavljena ukoso u odnosu na nas - izgleda kao mlađa sestra koju niko ne bi ni pogledao.
Ponekad je vidljiva golim okom ali samo sa veoma tamnih lokacija i to izuzetno retko; u praksi je upravo ona najdalji objekat ali uzmimo da prosečan čovek nema ni teorijske šanse da je vidi sopstvenim okom iz nekih uobičajenih područja.
U pitanju je naučnicima podjednako interesantan objekt: galaksija se nalazi pod takvim uglom da možemo nesmetano da proučavamo njenu strukturu koja je neugledna, nema prečke već spada u slabo razvijene spiralne sisteme. Takođe su u njoj otkrivane nove i cefeide a ima i veća područja jonizovanog vodonika.

Sudbina ove dve galaksije je neizvesna. Ima predpostavki da se M31 kreće ka nama i da je sudar neizbežan kroz 4 milijarde godina (kako neutešno zvuči ta cifra!) kao i da se M33 okreće oko naše galaksije ili oko M31. Ko zna šta je tu tačno, svakako će se i nadalje ta tematika istraživati, ali meni su ovde interesantnije neke druge stvari - kao što bolje fotografisati navedene objekte.

Treći entitet na ovim slikama je NGC752, veliko otvoreno jato i samim tim idealna meta za male teleskope i dvoglede. Vizuelni prečnik je čitavih 50 uglovnih minuta. Jato je otkrila Herschell-ova sestra Karolina premda je možda posmatrano još u XVII veku (Giovanni Battista Hodierna). U pitanju je šezdesetak zvezda slabijih od magnitude 9, različitog sjaja. Na osnovu spektralnog tipa pojedinih (A2) zaključak je da je jato veoma staro, preko jedne milijarde godina.

Kao prvo, treba nam dobra lokacija i tu nema kompromisa. Za teleskopske snimke koje u suštini imaju malo vidno polje moguće je prikupljati detalje i u urbanim/ruralnim uslovima gde se neka doza LP-a toleriše. Za širokougaone noćne pejzaže LP predstavlja razlog za pakovanje opreme; bolje je ići kući i fotografisati bilo šta drugo.
Zato sam otišao u podnožje Rtnja, svete srpske planine za kojekakve sektice i parapsihološke prevarante svih vrsta. Kao planinar dosta dobro poznajem topografiju Rtnja ali i činjenicu da tamo svetlosnog zagađenja ima manje nego u ostatku istočne Srbije.



Podaci su sledeći: tamron 17-50, f4.0, ISO1600, eos 20d, dva ipo minuta na ekvatorijalnoj montaži. Iza planine se pojavljuje sazvežđe Vodenjaka (Aquarius), Heliks nebula je otpala prilikom kropa ali se ionako veoma slabo nazire. Dakle, ovo je jedan jedini snimak i bilo kakvi detalji su premija.
Zato obratite pažnju na zelenkasti odsjaj iznad planine -  to je airglow. Radi preciznosti boja WB je podešen na 3250K. Uostalom, evo i neobrađenog RAW snimka:


Kamera stoji ukoso jer tako diktira položaj ekvatorijalne montaže. Međutim, da pređemo na stvar: sazvežđe Andromede i Trougla je snimano na 31mm žižne daljine, pet snimka po 2.5 minuta i ISO1600. Takođe 5 dark-frejma, obrada Iris, PS CS3.




Ceo kadar:


Zvezda u centru trougla koji čine ovi objekti je Mirah (Mirach), beta Andromede; crveni gigant u čijoj neposrednoj okolini se nalazi mala galaksija NGC404 poznatija kao Ghost of Mirach. Detalje o snimanju ove strukture imate ovde.

Коментари