KAROLININO JATO

Čuveni W. Herschell je imao, za neverovati, ženu. Tolike godine istraživanja severnog neba, ogroman novac potrošen na, za to vreme, gigantske teleskope teško da ima bilo šta zajedničko sa porodičnim čovekom.
Međutim, istina je malo drugačija. Prvo, on je mnogo više zarađivao prodajući sopstvene teleskope nego što je trošio na njih. Drugo, ako ste pomislili da se njegova supruga pridružila opsesivnom pretraživanju neba - to nije tačno. William je imao sestru Karolinu koja je bila njegova pomoćnica, zapisivala koordinate objekata, opise i sve ostalo po čemu je danas Herschellov rad poznat. U pojedinim momentima je i sama posmatrala kroz reflektore pa postoje i neka njena otkrića (M110, pojedina jata i komete: osam ukupno) tako da njen rad nije ostao nezapažen.

I tako je 26. II 1783. Karolina zabeležila položaj kompresovane grupe zvezdica u i inače bogatom delu Mlečnog Puta. Svako ko je tražio M46 i M47 imao je prilike da na pola puta između Sirijusa i ovih jata pretrči preko NGC2360. Ovo otvoreno jato predstavlja oblačak vidljivih i nerazlučenih zvezdica, u zavisnosti od aperture i neba kojima raspolažete: vidi se par desetina do pedeset najviše. U suštini magnituda najsjnijih zvezda je oko 9mag a najtamnije padaju na 17mag.
Na ovoj slici granična zabeležena magnituda je nešto ispod 16, mereno po Simbadu. Tako maloj magnitudi imam da zahvalim niskom položaju, LP-u iznad industrijske zone i najviše punom Mesecu. Svejedno, vide se osnovne stvari a i boje zvezda su nešto što je ovde interesantno, ima i plavih i crvenih što znači ili razlika u starosti ili razlika u masi. Ili oba.

Prečnik jata je lepih 13 minuta što garantuje doživljaj na manjim uvećanjima, a jato ukupno broji stotinak stanovnika. Po klasifikaciji to je II 2 m, što znači, redom:

- jato se izdvaja iz pozadine sa slabo naznačenim jezgrom, neznanto veće gustine,
- zvezde članice pokazuju umerenu razliku u sjaju,
- srednji nivo po velični (50-100zvezda).



Zapravo sam planirao da snimim kometu Panstarrs, ali ništa od toga. Nakon toga je u planu bila supernova u M65, ali takođe ispod granice detekcije na jednom poluminutnom snimku ISO1600. Na kraju sam snimao M42 čisto neobavezno a zatim i NGC2360. Problem je u tome što, osim nabrojanih problema, ima veoma malo snimaka: tačno 11 po 30sec. Kad se to uzme u obzir odlično je ispalo. Jednom i mene da pozitivno iznenadi vreme...

Коментари