IZVEŠTAJ SA LETENKE

Puno prijatelja na jednom mestu - najkraći sažetak opisa Astronomskog kampa Letenka. I tako svaki put. Dobar provod, klopa i piće uz gomilu svakojake optike na jednoj livadi, šta ima lepše?
Što se mene tiče, planirao sam da tad isprobam dve stvari: objektiv pedeseticu, cenovno veoma interesantan i dosta potcenjeno staklo; i 3-way glavu 804RC2, ovog puta montiranu na EQ6.

Naravno da je sve proteklo u redu, nisam pogrešio ni oko primene objektiva ni oko glave. Da sam nešto pogrešio, sad ovde ne bi bilo nikakvih fotki...
Dakle, EF 50 1.8 II je neverovatno jeftin i po ceni i po izradi, ali je optički korektan. Bolji je od velike većine pedesetica koje se vrte oko blende 1.7-2.0, ali mu fali robustnost. Uprkos tome, jednom namešten fokus se ne pomera, ali i najmanji dodir može to da promeni. Tek nakon par sati snimanja fokus se u zenitu pomerio, a ja nisam ustanovio da li je to usled gravitacije ili zato što je zahladnelo. Bilo kako bilo, staklo je upotrebljivo i optički bolje od heliosa 44m4 koji slovi za optički dosta dobar objektiv u toj klasi.

Snimljeno je u svim slučajevima po sedam light-ova; svaki po dva minuta na blendi 4.5 i ISO1600. Obrada Iris i PS.
Idemo od horizonta ka zenitu: prvo nastupa Scutum, sazvežđe koje se prevodi kao Štit. Naziv je dodelio Hevelius u čast poljskog kralja Sobieskog, koji je pobedio Turke u bici za Beč. Ovde to sazvežđe zauzima gornju polovinu kadra; dole je Sagittarius.

Scutum and Sagittarius

Negde na granici ovih sazvežđa se nalaze dve crvene magline, M16 i M17, jedna iznad druge. Ispod njih je otvoreno jato M18, a sve ove objekte možete otprilike u sličnoj proporciji da vidite i u nekom boljem dvogledu. Na samoj ivici kadra u donjem desnom uglu nalaze se M8 i M20 - prva je manja i plavičasta a druga je upadljivo veća maglina.
Od ostalih dvogledskih objekata ovde vidite i otvoreno jato M25, prečnika pola ugaonog minuta (to je inače prečnik punog Meseca). Takođe tog prečnika je i M22, samo ovog puta reč je o vrlo finom zbijenom jatu (globularnom): nalazi se dole u sredini, bliže ivici. Mnogima će na prvi pogled ličiti na ovoj slici na sjajnu zvezdu, ali to svakako nije.

Takođe na slici se vidi dosta oblaka prašine koji liče na tamne mrlje i senke. Herschell ih je zvao "međuzvezdane pukotine".
Pošto su na ovom snimku boje malo istaknute, čisto da bismo videli lepotu Mlečnog Puta, navešću i originalni i neobrađeni stack.

Raw Scutum and Sagittarius

Sledeći sektor koji je snimljen je sazvežđe Orla (Aquilla), nešto što nije menjalo svoje ime još od Ptolemeja. Ovde postoji dosta interesantnih planetarnih maglina, mada nijedna nije u opsegu dvogleda odnosno objektiva od 50mm kad je reč o astrofotografiji. To je i očeklivano budući da je ovo sazvežđe smešteno jako blizu galaktičkog ekvatora.
Iste postavke važe i ovde: 7x120sec, ISO1600, F4.5, eos 20d i EQ6.

Aquilla

Od stvari vrednih pomena, a koje su vidljive dvogledom i koje je moguće snimiti pedeseticom - dolazi u obzir pomenuti tamne nebule B142 i B143. Na desnoj strani snimka se vidi Mell186, veliko otvoreno jato koje u prečniku ima 4 stepena.

Uvećani detalj (100%) sa tamnim nebulama:

Dark nebulae B142 and B143

Ove nebule služe kao pouzdan indikator nezagađenosti neba: ukoliko ih dvogledom ne vidite onda je problem u transparenciji (vodenoj pari) i/ili svetlosnom zagađenju. Najsjanija zvezda na slici je Altair.

Nakon južnih čudesa došlo je vreme da se objektiv usmeri ka zenitu. Tu je stajalo sazvežđe Labuda, a u njemu čuvena America nebula, lepa prilika da testiramo naše nemodifikovane aparate.

Cygnus

Osim nebula u H-alpha delu spektra, nema mnogo objekata koje možemo prepoznati - izuzev možda otvorenog jata NGC6940 koje stoji dole desno na samoj ivici kadra. Radi se o poluminutnom jatu, dakle, veličine punog Meseca, koje se sastoji iz stotinak zvezda magnitude 9 i slabije. Bez obzira na mogućnost nalaženja dvogledom, ovo jato svoju pravu lepotu otkriva u malom teleskopu. Najsjajnija zvezda na slici je Deneb i nalazi se u repu Labuda.

Zadnji cilj te noći je bio segment Mlečnog Puta koji obuhvata deo Labuda i Lire. Došlo je do malog pomeranja fokusa ali se to na ovako smanjenoj rezoluciji naprosto ne vidi.

Cygnus and Lyra

Od interesantnih stvari koje ovde vidimo (izuzimajući vazdušni saobraćaj) dole desno se vidi Vega, najsjanija zvezda u Liri. Njen sjaj je odavno korišćen kao etalon u merenju zvezdanih magnituda, tačnije nulta magnituda; mada sa cepidlačenjem možemo da konstatujemo da su najnovija merenja pokazala da Vega ima sjaj od 0.03mag.
Odmah između Bete i Game se nalazi M57, čuvena prstenasta maglina. Na ovoj slici se vidi kao mala bledoplava zvezda, nešto sjajnija od okolnih zvezdica. Nije ni čudo jer je njen ukupni sjaj oko 9.5, a granična magnituda objektiva 50mm je oko 13-14mag.

Takođe možemo da nađemo jedan od retkih zbijenih jata koja se vide u Mlečnom Putu, tj kroz njega, jer reč je o projekciji; to je M56. Znamo da se zbijena jata nalaze u halou a ne unutar galaksije.
Od sjajnih mrljica u gornjem delu snimka se vidi NGC6819, definitivno teleskopski objekt ali ajde i to da pomenem: u pitanju je otvoreno ali veoma kompresovano jato sastavljeno iz 150 zvezda relativno slabe magnitude (11-16mag). Interesantno je što je sva ta gužva smeštena na veoma malom prostoru od nekih 5 minuta i zato jato izgleda interesantno. Ukupan sjaj jata je 7.3mag.

Imajte u vidu da su sve ove prethodne slike snimane ukupno svaka po 14 minuta; u principu zabeležiti detalje u Mlečnom Putu za tako kratko vreme je uspeh.

Nakon što je pedesetica i formalno položila test, da kažem par reči o fotoglavi Manfrotto 804RC2. Glava je trosmerna, poseduje libelu i perfektno se ponaša na tripodu 055XPROB. Nije teška što je najbitnije, ali je dovoljno čvrsta za ovakve potrebe. Međutim, pošto piggyback šraf na 150/750 teleskopu ima samo jedan položaj - sasvim realan nedostatak u praksi je činjenica da aparat ne može da zauzme bilo koji rotacioni položaj na ekvatorijalnoj montaži, već samo unapred definisane položaje za različita mesta na nebu. Možda sam sad malo zakomplikovao, ali to znači da je fotoaparat na jugu uvek u položaju vertikalno i nikad ne može da postaljen u položaj horizontalno. Ili recimo položaj aparata na istoku i zapadu je ukoso u odnosu na horizont - nešto što nervira apsolutno svakog ko je pokušao da nešto snimi u piggyback režimu.

Pošto je moj majstor odradio adaptaciju mogao sam glavu 804RC2 da pričvrstim na mesto na prstenu teleskopa gde je predviđeno da ide aparat. Sada sam mogao da u bilo kom položaju izvedem snimanje na bilo kojoj tački neba. U praksi sam snimao izlazeći Mlečni Put na istoku objektivom Tamron 17-50 na 17mm.

Milky Way over Letenka

Snimio sam takođe sedam frejmova za nebo, svaki je bio sniman 2min na ISO1600 i f4.5; a zemlja je eksponirana sve isto osim blende 2.8. Nakon toga sam u obradi spojio nebo i zemlju, i evo snimka koji nije moguće dobiti ovako kvalitetno sa tripoda. Takođe, bez adaptacije sa fotoglavom kadar bi bio iskošen za 45 stepeni.

Na kraju samo mogu da stavim i dva startrails snimka, oba sa objektivom Tamron 17-50. Prvi je snimljen eosom 20d a drugi pomoću 40d:


Startrails over Letenka


Jedina razlika je u tome što je na gornjoj korišćeno 7x120sec, f4.5, ISO1600 a na drugoj 10x240sec, f5.6, ISO800.

Коментари