ŠTA JE BOLJE: ZUM ILI FIKSNI OBJEKTIV?

Otkud znam.
Svakako su praktičniji zum-objektivi ali fiksni tj prajmovi se lakše i jeftinije prave - a da ispadnu iole kvalitetni. Mana je što imate jedno jedino uvećanje pa morate da se uklapate s tim, prednost je što za delić cene vrhunskog zuma imate skoro vrhunske performanse ali na jednoj žižnoj daljini.

Dva veoma praktična (i jeftina) objektiva su Tamron 17-50 2.8 i Canon EF 50 1.8 II. Svaki ima svoje mane ali sasvim sigurno oba su šampioni kad je reč o odnosu cena/kvalitet, pa sam rešio da ih uporedim, naravno na 50mm. Metodologija je prosta: u Photoshopu sam snimio akciju gde na originalnoj slici podešavam krivulje tako da su sve četiri osnovne slike podešene (tj osvetljene) precizno i podjednako. Nikakvog oštrenja nije bilo, bez obzira što prilikom smanjivanja uvek podešavam smart sharpen na 30% i 1.0 piksel.

Nisam hteo da ih upoređujem na blendi 2.8 jer bi to bilo nepravedno prema Tamronu, stoga sam krenuo od f4.
Tamron na 50mm, f4.0, 0.5sec:

Moon over Court of justice

Canon 50, f4.0, 0.5sec:

Moon over Court of justice

Prva stvar koja pada u oči je da slike nisu iste: fokalna dužina objektiva se razlikuje. Čini se da je Canon "duži" ali pre će biti da je Tamron kraći. Ovo nije neuobičajeno za zumove; retko kad se njihova fokalna dužina poklopi sa onim što se deklariše, često budu malo kraći. Naročito na nekim kraćim distancama - što ovde nije slučaj, fokus je beskonačno - većina zumova ima manju žižnu daljinu od deklarisane. Razlog je gomila optičkih kompromisa kod konstrukcije ovih objektiva.

Druga činjenica je da je slika sa Tamronom svetlija. Znajući da Tamron ima nešto lošiju transmisiju svetlosti (efektivno to je negde oko blende 3.4, tako se i obeležava - T3.4) u odnosu na Canona (T2.0). Ovde je potrebno pojašnjenje: reč je o vrednostima koje se odnose na maksimalno otvorenu blendu, dakle 1.8 i 2.8. Kod oba objektiva sposobnost optičkog sklopa da prenese svetlost je nešto manja što je uobičajeno, praktično normalno. Gubici u ovoj transmisiji su oko 11% kod Canona odnosno 21% kod Tamrona. Uzevši u obzir veći broj optičkih elemenata kod Tamrona (16 prema samo 6) ovo i nije loš rezultat - tu postoje takođe varijable oko vrste primenjenih premaza (coating) na sočivima, kao i priča o tipu stakla tj materijala od kojih su sočiva napravljena.
Sve ovo daleko prevazilazi filozofsko-tehničke aspiracije ovog bloga.

Da se vratim na činjenicu da je Tamron svetliji - a ne bi trebalo da bude, sudeći po T-stopu; trebalo bi da je tamniji za deset posto. Ili da proporcionalno više vinjetira, recimo.
Mislim da je problem oko loše kalibracije blende na Canonu 50 II, da li je to samo do mog primerka ili globalno - ne znam. Manifestuje se apsolutno normalnim ponašanjem objektiva na svim blendama, izuzev što na f4.0 slika bude malo tamnija, tj podeksponiranija.

Treća vrlo primetna stvar su boje, nisam očekivao da ću ovde naći neku razliku, ali je ona očigledna. Na prvoj slici (Tamron) se vidi da je slika malo toplijih tonova. Najuočljivije je u centralnom regionu gde se vidi da nebo ima topliju crveno-plavu nijansu, dok taj isti deo na Canonu vuče na hladno-zelenkasto. U svakodnevnoj upotrebi verovatno se to ne bi primetilo, ali ovde se vidi.

Tamron na 50mm, f7.1, 1.6sec:

Moon over Court of justice

Canon 50, f7.1, 1.6sec:

Moon over Court of justice

Svi nabrojani efekti se vide i ovde.

Kad sam snimio i slike na blendi 7.1 očekivao sam da će one biti korisnije, većina pejzaža se na kropu snima na f7.1-f10. To je ujedno i opseg gde se lagano pojavljuje difrakcija, tj gubitak oštrine zbog premale aperture. Takođe, jedan od bitnih razloga zašto pejzažni fotografi koriste blende od 10 pa nadalje (osim uniformne oštrine po kadru) je i činjenica da praktično svi objektivi vinjetiraju. Ovde nisam primetio skoro nikakvu razliku u vinjetiranju između f4 i f7.1 kod oba objektiva, što je svakako plus.

A sad finalni test, nešto što najviše zanima sve vlasnike jeftinijih objektiva - oštrina. Snimci predstavljaju 100% isečke bez ikakvog oštrenja, tako da je moguće da JPG kompresija ruši oštrinu do jedne mere. Imajte u vidu da se ovo u obradi rutinski i bez ikakvih problema može dodatno izoštriti.

Tamron na 50mm, f4.0, 0.5sec, 100%


 Canon 50, f4.0, 0.5sec, 100%


 Tamron na 50mm, f4.0, 0.5sec, 100%


  Canon 50, f4.0, 0.5sec, 100%


Evidentno je da je Canon oštriji. Moguće je da je bolje podešen fokus na Canonu, premda sam se oko istog dosta potrudio (live view i manuelno na Mesecu), a moguće je, u šta i sam više verujem, da je Canon sam po sebi dosta oštriji. Ipak je to prajm, a i ide priča da Tamron briljira na 17-30mm. Ako ćemo iskreno, na tom opsegu je i najpotrebnije.

Tamron na 50mm, f7.1, 1.6sec, 100%


  Canon 50, f7.1, 1.6sec, 100%


Tamron na 50mm, f7.1, 1.6sec, 100%


 Canon 50, f7.1, 1.6sec, 100%


Ovde važi sve što i za f4, samo još da napomenem da sam očekivao da  Canon pokaže efekat "ghosting" oko Meseca ali se to nije desilo. Očigledno je da ovako mlad Mesec nije dovoljno sjajan da napravi taj efekat (višestruki odsjaji usled nesavršenosti elemenata, tj unutrašnje refleksije) mada pouzdano znam da ovaj objektiv ovo izuzetno lako pravi, kao i Canon 18-55 IS II. S druge strane ovo se kod Tamrona naprosto ne dešava, izuzev danju sa Suncem u kadru. Jedini problem može da napravi CPL ili drugi filter ispred objektiva, ali rekoh, za uobičajene noćne primene Mesec jednostavno ne proizvodi halucinacije u Tamronu.


Коментари